Ekranizacija i djeca - rak rana današnjeg društva. Djeca pred ekranom, Maja Jug, prof. matematike

Ekranizacija i djeca

Ekrani, informacijsko-komunikacijska tehnologija i njihov utjecaj na djecu

Komunikacija je osnova ljudskog postojanja, odnosno osnovni temelj socijalnog uključivanja. Načini komuniciranja mijenjali su se kroz vrijeme, napredovali kako je napredovalo i čovječanstvo.

Izrazit tehnološki napredak svoje je posljedice ostavio i na način komuniciranja između ljudi.
Pristup „mreži” (internetu) je takoreći „must have” i postalo je nezamislivo živjeti bez tehnologije. Moderna/suvremena tehnologija dio je svakodnevnice kako odraslih, tako i njihove malodobne djece. Termin informacijsko-komunikacijska tehnologija (ICT) odnosi se na širok spektar „sklopovske (engl. hardware) i programske (engl. software)” podrške i telekomunikacijskih sustava koji služe za komunikaciju, ali i prikupljanje, pohranjivanje, obradu i prijenos različitih vrsta podataka i informacija. Informacijsko-komunikacijska tehnologija sastavni je dio života i sve češće se koristi ne samo za neformalnu zabavu, nego i u formalnom obrazovanju. Ekrani se tako koriste za zabavu, igru, ali i učenje.
  • Pojedini roditelji izlažu svoju djecu informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji putem ekrana od najranije dobi, često s ciljem okupiranja pažnje. Nerijetko je moguće čuti i da će dijete biti „zakinuto“ i neće se dobro uklopiti u društvo ukoliko ne bude imalo pristup ekranima. Termin „screen time“ uveliko se koristi i označava vrijeme izloženosti djeteta ekranima, odnosno informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji. Prema preporukama stručnjaka, posebno onih iz oblasti pedagogije i logopedije, djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće trebala biti izložena ekranima. Djeci starijoj od dvije godine može se postepeno uvoditi medijski sadržaj, međutim uz aktivan nadzor roditelja.
S povećanjem kronološke dobi raste i broj sati koji osoba provodi pred ekranom. Adolescenti provode čak i preko sedam sati dnevno koristeći mobitel, računalo ili televizor.
  • S rastom popularnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija među ljudima, raste i zabrinutost među stručnjacima. Sve se češće govori o ovisnosti o mobilnim uređajima, internetu i ekranima. Uz prednosti tehnološkog napretka nalaze se i nedostaci, koji posebno dolaze do izražaja ukoliko se tehnologija koristi prekomjerno. Povećana izloženost ekranima i korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije vrlo su rasprostranjeni među maloljetnicima, što za posljedicu ima velik broj štetnih efekata. Među najčešćim negativnim učincima pretjerane izloženosti ekranima u razvoju i odrastanju djece su agresivnost, nasilno ponašanje i pretilost. Zabilježen je odnos između vremena provedenog ispred ekrana i narušenog psihosocijalnog zdravlja. Svakodnevno gledanje televizije duže od dva sata povezano je s povećanjem indeksa tjelesne mase. Kognitivni razvoj također je pod utjecajem sadržaja kojemu se izlažu djeca od najranijeg perioda.

Naglašena je veza između prekomjerne upotrebe tehnologije, tj. izloženosti ekranima i povećanog rizika od zdravstvenih, kognitivnih, posebno jezičnih, emocionalnih i društvenih komplikacija.

Robidoux i suradnici (2019)
Jedna od posljedica odsustva kontrole vremena koje dijete provodi ispred ekrana jest i kašnjenje govora. Prve dvije godine života imaju krucijalan značaj za razvoj govora i jezika. Izlaganje djeteta ekranima u tom periodu jedan je od faktora rizika za razvoj komunikacijskih, tj. govorno-jezičnih teškoća. Šansa za kašnjenje ekspresivnog govora kod djeteta mlađeg od dvije godine raste sa svakih dodatnih 30 minuta izlaganja djeteta ekranu. Djeca predškolske dobi koja su bez nadzora izložena ekranima imaju šest puta veću mogućnost da razviju govorno jezične teškoće u odnosu na djecu koja nisu izložena ekranima.
  • Vrijeme provedeno ispred ekrana dovodi se i u korelaciju sa simptomima sličnim autizmu. Razvoj senzornih teškoća, problemi s pažnjom i koncentracijom, kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju i pojava neadekvatnog socijalnog ponašanja samo su neki od simptoma tzv. ekranizma, dijagnoze koja se sve češće koristi u logopediji. Važno je spomenuti i da nisu dokazani značajniji pozitivni učinci izlaganja djece sadržaju s televizije. Mala djeca teško prenose ono što su vidjeli u 2D prikazu, tj. na ekranu u 3D, odnosno stvarni život.
Donekle ohrabrujući su dokazi o rastu postotka roditelja svjesnih potencijalno nepovoljnog utjecaja ekranizacije na govorno-jezični razvoj njihove djece.
  • Ekrani i informacijsko-komunikacijska tehnologija gotovo zasigurno ostaju u životima svih nas i njihova uloga će dodatno rasti.
Nedostaci korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije u periodu razvoja i odrastanja posebno se ističu ukoliko se ICT zloupotrebljava, odnosno koristi prerano, prekovremeno i bez nadzora.
Međutim, postoje i prednosti korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije koje ne treba zanemariti. Kanadsko pedijatrijsko društvo sumira smjernice za savjesno korištenje ekrana kroz poštivanje 4 principa: minimiziranje, ublažavanje, svjesno korištenje i modeliranje zdrave upotrebe ekrana.

Stoga, posebnu pažnju treba posvetiti educiranju roditelja o učincima ekranizacije na razvoj djeteta. Preporuka za roditelje jeste kroz igru i razgovor podsticati razvoj kritičkog mišljenja, objašnjavati razliku između stvarnosti i ekrana i filtrirati sadržaj koji njihova djeca prate.

  • Hrvatsko logopedsko društvo objavilo je smjernice za formiranje zdravih navika korištenja suvremenih tehnologija od rane dobi koje su sumirane i predstavljene u nastavku: izbjegavati upotrebu digitalnih medija kod djece mlađe od 2 godine; djeci u dobi od dvije do pet godina ograničiti vrijeme uz ekrane na sat vremena dnevno, a pri tome pažljivo birati sadržaj i o sadržaju aktivno komunicirati; kod starije djece postupno povećavati vrijeme koje provode uz ekrane, ali i dalje ispod dva sata dnevno; podsticati konstruktivnu upotrebu digitalnih medija kroz edukativne sadržaje i aktivnosti; usmjeravati djecu dok koriste informacijsko-komunikacijske tehnologije, imati uvid u aktivnosti i usmjeravati ih; upoznati navike i interese djece, pratiti njihove aktivnosti i sadržaje kojima su izloženi te im pomoći razumjeti sadržaje i primijeniti znanja kojima su izloženi; upoznati se s aplikacijama, igrama i ostalim sadržajem koje djeca koriste, birati ona s edukativnim sadržajem i prilagođena uzrastu djeteta; uvesti pravila o dozvoljenom vremenu ispred ekrana i sadržaju koji je primjeren; izbjegavati izloženost djece sadržajima neprimjerenima dobi (agresivni sadržaj, seksualni ili zastrašujući ili jako dinamičan sadržaj koji dijete ne razumije); ograničiti izloženost djece marketinškim sadržajima, uz aktivno sudjelovanje roditelja o pojašnjavanju istih, kako bi ih djeca razumjela; izbjegavati postavljanje televizije, igraćih konzola i drugih digitalnih uređaja u spavaću sobu djeteta, radi lakšeg praćenja i ograničavanja upotrebe; obratiti pažnju na vlastite navike upotrebe elektroničkih uređaja i načine provođenja slobodnog vremena; izbjegavati ekrane sat vremena prije spavanja; osigurati zajedničko vrijeme bez ekrana, u igri, druženju, sportu, igrama na otvorenom, čitanju djetetu i drugim razvojno poticajnim aktivnostima.

Više o tehnikama učenja pročitajte u našem blogu Tehnike učenja i pamćenja: https://iz-korijena.brendiranje.com.hr/tehnike-ucenja-i-pamcenja/.